Jeftina urea i gnojiva naspram lokalne proizvodnje: položaj proizvođača i farmera

Uvoz gnojiva, uključujući ureu, iz Rusije i Bjelorusije već je godinama kontroverzan u Poljskoj i Europskoj uniji. Jeftini proizvodi s istoka, iako cjenovno atraktivni, postaju ozbiljan izazov za domaće proizvođače, poput Grupe Azoty, koji sve više alarmiraju o razornom utjecaju dampinških cijena na domaće tržište. Politika uvoza gnojiva izaziva brojne rasprave kako među poljoprivrednicima tako i među predstavnicima vlada EU koji pokušavaju balansirati između zaštite vlastite industrije i osiguravanja dostupnosti proizvoda po pristupačnim cijenama.

Poljska, kao i druge zemlje EU, poduzima korake za ograničavanje dotoka gnojiva iz Bjelorusije i Rusije. Uvođenje sankcija, poput zamrzavanja imovine bjeloruske tvrtke NFT LLC, te prijedlozi uvođenja carina na uvozna gnojiva odgovor su na zabrinutost zbog ovisnosti tržišta o jeftinim isporukama s Istoka. Ujedno, ovi postupci nose rizik poskupljenja za poljoprivrednike i destabilizaciju poljoprivrednog tržišta, što dovodi do podjele mišljenja među različitim interesnim skupinama. Međutim, problem nije ograničen samo na Poljsku – cijela Europska unija bori se s izazovom osiguravanja tržišta od nelojalne konkurencije uz održavanje dostupnosti proizvoda.

MBF Group SA, kao uvoznik gnojiva koji se dinamično razvija, nudi alternativna rješenja. Zahvaljujući suradnji s dobavljačima izvan regija obuhvaćenih sankcijama, tvrtka može opskrbljivati ​​ureu i druga gnojiva iz zemalja za koje se ne sumnja da potječu iz Rusije ili Bjelorusije. Ovakav pristup omogućuje nam da zadovoljimo potrebe poljoprivrednika u Poljskoj i Europskoj uniji, dok podupiremo politiku diverzifikacije ponude, što je od ključne važnosti u svjetlu promjenjive geopolitičke i gospodarske situacije.

Ograničenja i sankcije. Uvoz i carina

U 2023. Poljska je uvezla 276.000 iz Rusije. tona uree, što je činilo preko 30% ukupnog uvoza ovog gnojiva. U odnosu na 2022. godinu taj je uvoz veći za 130 tisuća. Ton. Ministarstvo razvoja i tehnologije Poljske poduzelo je korake za uvođenje carine od 30% na uvoz gnojiva iz tih zemalja, čime se želi smanjiti ovisnost EU o isporukama iz Rusije i Bjelorusije. U prvoj polovici 2024. godine uvoz gnojiva iz Rusije iznosio je 717.000. tona, što je povećanje od 47% u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Porast uvoza gnojiva iz Rusije, unatoč sankcijama i geopolitičkim napetostima, ukazuje na snažnu ovisnost poljskog i europskog tržišta o jeftinijim proizvodima s Istoka.

Planovi i akcije poljske vlade

Poljska vlada i baltičke zemlje (Litva, Latvija, Estonija) zatražile su od Europske komisije uvođenje carina na gnojiva iz Rusije i Bjelorusije. U zajedničkom pismu ističe se potreba za povećanjem carina i poduzimanjem odlučnih koraka u zaštiti domaćih proizvođača od priljeva jeftinijeg gnojiva s Istoka.

Osim toga, Nacionalna porezna uprava započela je radnje usmjerene na blokiranje bjeloruskih tvrtki koje izvoze gnojiva stavljanjem na popise sankcija. Nacionalna porezna uprava (KAS) pronašla je način da ograniči uvoz gnojiva iz Bjelorusije i Rusije. Na inicijativu čelnika Nacionalne uprave prihoda, bjeloruska tvrtka NFT LLC, izvoznik uree, dodana je na poljsku listu sankcija krajem studenog. NFT LLC zamrznuo je imovinu u Poljskoj, a u obrazloženju stoji da je tvrtka samo posrednik za bjeloruskog proizvođača Grodno Azot, koji je već bio pod sankcijama. KAS sumnja da Grodno Azot zaobilazi ograničenja korištenjem takvih posrednika.

Tim se akcijama žele ograničiti prihodi režima Aleksandra Lukašenka i zaustaviti dotok jeftinih dušičnih gnojiva, koja zahvaljujući velikoj proizvodnji dominiraju tržištem u regiji. Izvoz je ključan za profit Grodno Azota, zbog čega se sankcijama želi oslabiti njihov položaj.

Argumenti protiv uvođenja carina na uvoz iz Rusije i Bjelorusije

  1. Povećanje cijena gnojiva

Jedan od najvažnijih argumenata protiv uvođenja carina je strah od poskupljenja gnojiva na europskom tržištu. Uvođenje dodatnih naknada može dovesti do povećanja troškova za poljoprivrednike, što će negativno utjecati na konkurentnost njihove proizvodnje. Dugoročno gledano, to bi moglo rezultirati rastom cijena hrane, što je posebno nepovoljno u kontekstu globalne prehrambene krize.

  1. Ovisnost o uvozu

Kritičari carina ističu da se Europska unija već uvelike oslanja na uvoz gnojiva iz Rusije i Bjelorusije, a uvođenje carina moglo bi samo produbiti probleme s njihovom dostupnošću. Ukoliko bi se obustavila isporuka s istoka, europsko bi tržište bilo u opasnosti od ozbiljne krize vezane uz nedostatak ključnih proizvoda za poljoprivredni sektor. Takav scenarij mogao bi dovesti do još većih poskupljenja zbog ograničene ponude i potrebe za traženjem skupljih alternativa. Ovisnost o uvozu nije samo zbog niskih cijena ruskih i bjeloruskih proizvoda, već i zbog nedostatka odgovarajuće razvijene proizvodne infrastrukture u Europi, što zahtijeva dugoročna ulaganja prije nego što se smanji važnost uvoza.

  1. Problemi s domaćom proizvodnjom

Neki stručnjaci ističu da su domaći kapaciteti za proizvodnju gnojiva neiskorišteni, a uvođenje carina neće nužno poboljšati položaj domaćih proizvođača. Kratkoročno, to može dovesti do daljnjeg slabljenja domaćeg sektora gnojiva, koji nije u stanju konkurirati jeftinijim proizvodima s Istoka.

  1. Zabrinutost oko konkurentnosti

Uvođenje carina na uvoz gnojiva može znatno smanjiti konkurentnost europske poljoprivrede na svjetskom tržištu. Rastući troškovi proizvodnje koji proizlaze iz viših cijena gnojiva mogu dovesti do pada izvoza europskih poljoprivrednih proizvoda, čija će cijena postati manje atraktivna u usporedbi s jeftinijim alternativama iz drugih regija svijeta. Štoviše, viši troškovi mogu ograničiti mogućnosti ulaganja poljoprivrednika, usporavajući razvoj modernih tehnologija i inovacija u poljoprivrednom sektoru, koji su ključni za održavanje produktivnosti i održivi razvoj. Zbog toga bi europska poljoprivreda mogla izgubiti vodeću poziciju na globalnom tržištu, što će negativno utjecati na cjelokupno gospodarstvo regije.

  1. Alternativni izvori opskrbe

Kritičari također ukazuju na potrebu diversifikacije izvora uvoza , a ne nužno uvođenje carina. Umjesto toga, predlažu razvoj lokalne proizvodnje gnojiva i traženje alternativnih dobavljača izvan Rusije i Bjelorusije, što bi moglo smanjiti rizik ovisnosti o tim zemljama .

Ukratko, protivnici uvođenja carina na uvoz gnojiva iz Rusije i Bjelorusije tvrde da takve radnje mogu dovesti do negativnih ekonomskih posljedica za poljoprivrednike i cijeli poljoprivredni sektor u Europskoj uniji.

Planovi Poljske i EU za smanjenje uvoza uree i gnojiva iz Rusije i Bjelorusije

Uvođenje carina

Poljska je u bliskoj suradnji s baltičkim zemljama (Litva, Latvija i Estonija) podnijela zajednički zahtjev Europskoj komisiji za uvođenje carine od 30% na uvoz gnojiva iz Rusije i Bjelorusije. Ovim se radnjama želi smanjiti rastuća ovisnost Europske unije o ovim opskrbama, koja se posljednjih godina znatno povećala. Godine 2024. uvoz gnojiva iz Rusije iznosio je preko 721,5 tisuća. tona, što je značajno povećanje u odnosu na prethodne godine.

Diplomatske akcije

Ministarstvo razvoja i tehnologije u Poljskoj provodi intenzivne diplomatske aktivnosti za dobivanje potpore za uvođenje carina na razini EU. Zajedničko pismo Europskoj komisiji predano je 20. studenoga 2024., a neke države članice izrazile su spremnost podržati ovu inicijativu.

Zaštita domaćeg tržišta

Poljska vlada također planira ojačati zaštitu lokalnih proizvođača gnojiva uvođenjem sustava registracije uvoznika i proširenjem postojećih mehanizama kontrole. Predložene izmjene usmjerene su na zatvaranje tržišta od ilegalnog uvoza i prometa gnojiva

Alternativni izvori opskrbe

Kao dio dugoročnih strategija, Poljska i Europska unija poduzimaju konkretne korake za diverzifikaciju izvora opskrbe gnojivima kako bi se smanjila ovisnost o Rusiji i Bjelorusiji. Ove aktivnosti uključuju:

  1. Proširenje suradnje sa zemljama izvan Europe. Poljska i EU vode trgovinske pregovore s ključnim izvoznicima gnojiva iz regija kao što su središnja Azija (npr. Kazahstan i Uzbekistan), Južna Amerika (Brazil i Čile) i Sjeverna Afrika (Egipat i Maroko). Ove zemlje raspolažu značajnim resursima sirovina koji mogu zadovoljiti europske potrebe. Posebno su zanimljiva fosforna i kalijeva gnojiva koja bi djelomično mogla zamijeniti ruske i bjeloruske proizvode.
  2. Ulaganja u razvoj domaće proizvodnje gnojiva. Poljska planira podržati lokalne proizvođače gnojiva nudeći porezne olakšice, subvencije za modernizaciju pogona i povlaštene kredite. Cilj je povećati domaću proizvodnju uree, amonijevog nitrata i drugih gnojiva koja se često koriste u poljoprivredi. Slične inicijative razmatraju se i na razini EU, gdje se planiraju namjenska sredstva u okviru Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP).
  3. Nove tehnologije za proizvodnju gnojiva. EU ulaže u istraživanje suvremenih metoda proizvodnje gnojiva korištenjem obnovljivih sirovina ili industrijskog otpada. Tehnologije poput ‘zelenog vodika’ mogu odigrati ključnu ulogu u smanjenju ovisnosti o uvoznim sirovinama. Primjer je razvoj dušičnih gnojiva koji se temelje na procesima niske emisije, što bi moglo smanjiti utjecaj kemijske industrije na okoliš.
  4. Poboljšanje logistike i uvozne infrastrukture. Kako bi se olakšao uvoz gnojiva s novih tržišta, Poljska i EU planiraju ulagati u širenje morskih luka, skladišta i transportnih mreža. Posebna pažnja posvećena je Baltičkom moru kao strateškom pravcu za transport sirovina iz Azije i Afrike.

Ove radnje imaju za cilj osigurati stabilne i raznolike izvore opskrbe gnojivima, što ne samo da će ojačati sigurnost hrane u regiji, već i pridonijeti izgradnji održivijeg i otpornijeg poljoprivrednog sektora u Poljskoj i EU-u.

Mišljenja poljske vlade o uvozu gnojiva iz Rusije i Bjelorusije

Poljska vlada izražava ozbiljnu zabrinutost zbog rastućeg uvoza gnojiva iz Rusije i Bjelorusije, koji je dosegao rekordne razine. Jakub Jaworowski, ministar državne imovine, upozorava da jeftiniji proizvodi s Istoka destabiliziraju poljsko tržište gnojiva, koje čini čak 56% nacionalne potražnje. Tako veliki dotok uvezenih gnojiva slabi konkurentnost poljskih proizvođača, prisiljavajući ih na smanjenje proizvodnje i ograničavajući ulaganja u moderne tehnologije.

Kako bi se suprotstavila ovim problemima, poljska vlada predlaže uvođenje zaštitnih carina od najmanje 30% na gnojiva uvezena iz Rusije i Bjelorusije. Takva carinska barijera ima za cilj izjednačiti uvjete za domaće proizvođače i zaštititi ih od nelojalne cjenovne konkurencije. Istodobno, Ministarstvo razvoja i tehnologije i Ministarstvo državne imovine intenziviraju napore u Europskoj uniji za dobivanje potpore za ove aktivnosti. Carinska politika EU-a i dalje je preblaga, što, prema mišljenju poljske vlade, ne štiti na odgovarajući način tržište Zajednice.

Aktivnosti nacionalnih tijela, kao što su Nacionalna porezna uprava (KAS) i Agencija za unutarnju sigurnost (ABW), također su usmjerene na praćenje nezakonitih praksi, uključujući zaobilaženje sankcija ruskih i bjeloruskih tvrtki. Ti se mehanizmi koriste za dodatno preplavljivanje poljskog tržišta jeftinim gnojivima, što može imati negativne posljedice za ekonomsku sigurnost Poljske. Vlada stavlja naglasak na rano otkrivanje i sprječavanje takvih praksi.

Poljska aktivno surađuje sa susjednim zemljama EU, poput Litve, Latvije i Estonije, kako bi povećala pritisak na Europsku komisiju da postroži propise o uvozu gnojiva s Istoka. Zajedničke inicijative uključuju: povećanje carina i uvođenje dodatnih zaštitnih mehanizama, poput praćenja dampinških cijena. Vlada ističe da su takve akcije nužne kako bi se osigurao dugoročni razvoj domaće kemijske industrije i smanjila ovisnost o istočnim dobavljačima.

Mišljenja poljskih poljoprivrednika o uvozu uree i gnojiva iz Rusije i Bjelorusije

Poljski poljoprivrednici cijene priliku za kupnju jeftinijih gnojiva uvezenih iz Rusije i Bjelorusije, posebno u teškim vremenima za poljoprivredni sektor. Niže cijene ovih proizvoda omogućuju vam smanjenje troškova proizvodnje, što je važno s obzirom na rastuće troškove. Međutim, stručnjaci poput Szymona Domagalskog iz Poljske komore kemijske industrije upozoravaju da ovisnost o opskrbi iz tih zemalja može donijeti dugoročne rizike, uključujući veću osjetljivost tržišta na fluktuacije cijena i političke pritiske.

Unatoč cjenovnim prednostima, poljoprivrednici izražavaju zabrinutost zbog kvalitete gnojiva iz Rusije i njihovog potencijalnog utjecaja na poljsko tržište. Povećanje uvoza može dovesti do slabljenja domaće proizvodnje, što može rezultirati višim cijenama i ograničenom dostupnošću gnojiva u budućnosti. Osim toga, postoje sumnje u pretovar i prepakiranje ruskih gnojiva u Poljskoj, što otežava provjeru njihovog podrijetla i parametara kvalitete.

Dobavljači uree i gnojiva iz Afrike i Azije

Poljski poljoprivrednici također skreću pozornost na važnost diverzifikacije izvora opskrbe gnojivima kako bi postali neovisni o proizvodima iz Rusije i Bjelorusije. Mnogi od njih ističu da iako su trenutno jeftinija gnojiva iz tih zemalja kratkoročno rješenje, dugoročno je potrebno razvijati domaću proizvodnju i tražiti alternativne dobavljače, primjerice iz Azije, Južne Amerike ili Afrike. Takav pristup ne samo da bi mogao smanjiti rizik vezan uz ovisnost o jednoj regiji, već bi također pozitivno utjecao na stabilnost tržišta gnojiva i zaštitio domaće proizvođače od negativnih učinaka prekomjernog uvoza.

Mišljenja poljoprivrednika iz zapadne Europe

Zabrinutost oko cijena i dostupnosti

Poljoprivrednici iz zapadne Europe sve više izražavaju zabrinutost zbog mogućeg povećanja cijena gnojiva i njihove ograničene dostupnosti ako se uvedu carine na proizvode iz Rusije i Bjelorusije. Posebice su mali proizvođači, kojima troškovi gnojiva čine značajan dio troškova, zabrinuti za svoju konkurentnost na tržištu. Povećanje cijena gnojiva moglo bi utjecati ne samo na profitabilnost farmi, već i na stabilnost cjelokupnog poljoprivrednog tržišta, uključujući sigurnost hrane u regiji. U kontekstu sve češćih vremenskih anomalija i rastućih ekoloških zahtjeva, pristup pristupačnim gnojivima ključan je za održavanje kontinuiteta proizvodnje.

Potpora domaćim proizvođačima i razvoj domaće proizvodnje

S druge strane, mnogi poljoprivrednici podupiru akcije usmjerene na zaštitu domaćih proizvođača gnojiva od nelojalne konkurencije jeftinih proizvoda uvezenih s istoka. Damping cijena koji koriste tvrtke iz Rusije i Bjelorusije često dovodi do destabilizacije tržišta i istiskivanja lokalnih poduzeća, što dugoročno može rezultirati ovisnošću o uvozu. Poljoprivrednici u zapadnoj Europi naglašavaju potrebu povećanja ulaganja u lokalne proizvodne pogone koji bi mogli opskrbljivati ​​gnojivima prilagođenim specifičnim regionalnim potrebama. Razvoj modernih tehnologija gnojidbe i podrška istraživanju alternativnih metoda gnojidbe mogli bi dodatno smanjiti ovisnost o vanjskim dobavljačima.

Diverzifikacija izvora opskrbe i održivi razvoj

Jedan od glavnih zahtjeva poljoprivrednika je potreba za diversifikacijom izvora zaliha gnojiva. Umjesto oslanjanja na zemlje s nestabilnom političkom situacijom ili s agresivnom cjenovnom politikom, predlažu traženje dobavljača iz drugih regija svijeta, poput Južne Amerike, Afrike ili Azije. Uvođenjem takvih mjera mogla bi se osigurati veća stabilnost cijena i dostupnost gnojiva. Istodobno, poljoprivrednici pozivaju na razvoj tehnologija koje podržavaju održivu poljoprivredu, kao što su biotehnologije ili precizni sustavi gnojidbe koji smanjuju količinu potrebnih gnojiva, a istovremeno povećavaju učinkovitost.

Rasprava o uvozu gnojiva iz Rusije i Bjelorusije u zapadnu Europu odražava složenost problema. Poljoprivrednici se boje ekonomskih posljedica, poput poskupljenja ili ograničene dostupnosti gnojiva, ali istodobno prepoznaju potrebu zaštite domaćih proizvođača i ulaganja u razvoj neovisnih, suvremenih izvora proizvodnje. Ključno je uvesti sveobuhvatne akcije na razini EU-a koje će uravnotežiti interese poljoprivrednika i proizvođača, uz potporu održivom razvoju poljoprivrednog sektora.

Sažetak i završni zaključci

Uvoz gnojiva, uključujući ureu, iz Bjelorusije i Rusije gorući je problem kako za Poljsku tako i za cijelu Europsku uniju, što pokazuje složenost problema vezanog uz ravnotežu između konkurentnosti i ekonomske sigurnosti. Iako jeftini proizvodi s istoka omogućuju poljoprivrednicima smanjenje troškova proizvodnje, oni također potkopavaju stabilnost lokalnih proizvođača, ugrožavajući njihovu budućnost. Uvođenje sankcija, poput blokade imovine bjeloruskih tvrtki i prijedloga za uvođenje zaštitnih carina, ima za cilj smanjiti ovisnost o tim isporukama i zaštititi europsko tržište od dampinga cijena.

Istodobno, poljoprivrednici i vlade EU, u strahu od povećanja cijena gnojiva i njihove ograničene dostupnosti, pozivaju na diverzifikaciju opskrbe i potporu lokalnim proizvođačima. U ovoj dinamičnoj situaciji, MBF Group SA postaje važan igrač, nudeći mogućnost uvoza gnojiva s alternativnih tržišta, što ne samo da podržava stabilnost poljoprivrednog sektora u Poljskoj i EU, već se također uklapa u strategiju smanjenja ovisnosti o zemljama podložni sankcijama. Kao rezultat toga, tvrtka igra ključnu ulogu u pružanju rješenja koja kombiniraju potrebe poljoprivrednika s geopolitičkim i ekonomskim zahtjevima.